Stanujemo u jednom od malih stanova, u kompleksu višekatnih zgrada koji je dom brojnim obiteljima iz građanskog sloja. Međutim, broj članova obitelji Felis Domestica, kojima je zapeo za oko naš kompleks, vrlo lako bi mogao nadmašiti broj članova obitelji Homo Sapiens. Ti četveronošci s kandžama na uvlačenje, koji se mogu pohvaliti divljim rođacima poput lavova, tigrova, risova i ozelota, ne boje se nikoga u našoj okolini. Rastuća mačja populacija s devet života smeta svima, ali je, također, mnogima izvor zabave.
Mačke u našem prilazu imaju točno određene granice teritorija. Lovci na miševe iz prizemlja i s prvog i drugog kata, drže se svojih katova, izuzev pokojeg izleta u kuhinje, koje se nalaze izvan granica njihove kontrole, u potrazi za hranom. Terasa je rezervirana isključivo za omladinu, a ponekad je koriste i aristokrati iz nekadašnjeg Siama, za lizanje tijela i sunčanje. Neki mačori pronađu ugodan kutak za spavanje na mjestima na kojima nema dovoljno prostora ni za zavitlati mačku, poput čuvarove kućice, gdje su jadnika vjerojatno pronašli kako drijema. Bog je ove mačke blagoslovio dvama grkljanima, jednim za predenje i drugim za mijaukanje i nekoliko mačjih soprana u našem susjedstvu, u posebnim prilikama, svojim noćnim orkestrima, drže stanovnike budne.
Neki stanovnici koje žele biti čisti poput mačke u klompama, ne vole kad im te sive mačke upropaste igru. Sokoli u susjedstvu mišljenja su da bi mačke trebalo otjerati, ali neodlučne golubice žele vidjeti odakle vjetar puše. Na kraju ne znamo tko će dati odlučujući glas.