U knjizi „Društvo transparentnosti” (2012.) južnokorejski filozof Byung Chul Han još jednom polazi od panoptičke metafore Michela Foucaulta kako bi objasnio pojam digitalne panoptike. Taj se pojam odnosi na novu neograničenu vidljivost koja omogućuje da se putem elektroničkih medija sve vidi, počevši od intime svake osobe. To uključuje društvene mreže i Googleove alate Earth, Maps, Glass i Street View te YouTube. Hiperpovezana Južna Koreja ima najbržu brzinu pretraživanja interneta na svijetu te je najodvažniji laboratorij društva transparentnosti, zbog čega je postala svojevrsna „sveta zemlja” čovjeka digitalnog doba kojem je mobilni uređaj nastavak ruke putem kojeg „istražuje” svijet. Panoptički nadzor disciplinarnog društva djelovao je s linearne perspektive pogleda usmjerenog sa središnjeg tornja. Zatvorenici se nisu međusobno vidjeli, a nisu ni razabirali stražara, te bi im bilo draže da ih se ne promatra da bi imali barem malo slobode. Kod digitalne panoptike, s druge strane, gubi se njezina perspektivna priroda: u kibernetičkom prostoru svi se međusobno vide te se izlažu promatranju. Jedinstvena nadzorna točka koja postoji kod analoškog promatranja nestaje: sad se promatra iz svih kutova. Međutim, nadzor i dalje postoji, na drugačiji način, te je još učinkovitiji. Budući da svaka osoba pruža ostalima mogućnost da vide njezinu intimu, stvara se uzajamni nadzor. Ta neograničena vidljivost „unazađuje društvo transparentnosti sve dok se ono ne pretvori u društvo nadzora. Svatko nadzire svakog”, napisao je filozof. (...) U eseju „Društvo transparentnosti” tvrdi se da se svijet razvija kao veliki panoptikum u kojem ne postoji zid koji razdvaja unutarnje od vanjskog. | Entry #24436 — Discuss 0 — Variant: standardstancr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
12 | 2 x4 | 2 x2 | 0 |
|
U knjizi »Društvo transparentnosti« (2012), južnokorejski filozof Byung Chul Hana, i ovoga puta polazi od metafore panoptikona Michela Foucaulta kako bi razvio koncept digitalnog panoptikona. Taj pojam se odnosi na novu, potpunu vidljivost koja nam preko elektroničkih uređaja omogućuje uvid u sve, počevši s intimnošću svake osobe. To uključuje društvene mreže i Googleove alate – Earth. Karte, Naočale, Street View – i Youtube. Hiper-povezana Južna Koreja ima najbržu internet brzinu na svijetu i predstavlja najodlučniji laboratorij transparentnog društva, koji je nastao na nekoj vrsti »svete zemlje« digitalnog čovjeka, čiji je mobitel samo produžetak ruke pomoću kojeg »istražuje« svijet. Panoptička kontrola discipliniranog društva odvijala se kroz pogled s centralnog tornja. Zatvorenici se nisu međusobno vidjeli – niti su uočavali čuvara – i draže bi im bilo da ih se nije promatralo kako bi imali barem malo slobode. Za razliku od toga, digitalni panoptikum gubi svoj perspektivistički karakter: u kibernetičkoj matrici svi vide jedni druge i sami se izlažu da budu viđeni. Jedina zajednička točka koju je imao analogni pogled nestaje: sada se sve promatra iz svih kuteva. Ali kontrola se nastavlja – na drugačiji način – i biti će još učinkovitija. Zato što svaki pojedinac omogućuje drugima pogled u svoju intimu, stvarajući međusobno nadziranje. Ova potpuna vidljivost »degradira transparentno društvo do te mjere da to isto društvo postaje društvo kontrole. Svatko kontrolira svakog«, rekao je filozof. (...) Djelo »Društvo transparentnosti« završava na način da se svijet razvija kao veliki panoptikum u kojem nikakav zid ne razdvaja unutarnji dio od vanjskog. | Entry #24514 — Discuss 0 — Variant: standardstancr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
8 | 1 x4 | 1 x2 | 2 x1 |
|
U knjizi Društvo transparentnosti (2012.), Byung Chul Han, filozof iz Južne Koreje, još jednom polazi od panoptičke metafore Michela Foucaulta kako bi razvio koncept digitalne panoptike. Aludira na novu potpunu vidljivost koja omogućava da sve vidimo putem elektroničkih medija, počevši od privatnosti svakog pojedinca. To se proteže na društvene mreže, Google alate (Earth, Maps, Glass i Street View) te YouTube. Hiperpovezana Južna Koreja ima najveću brzinu pretraživanja interneta na svijetu te je najodvažniji laboratorij društva transparentnosti. Postala je nekom vrstom ‘svete zemlje’ za digitalnog čovjeka kojemu je mobilni telefon postao nastavak ruke iz kojeg ‘istražuje’ svijet. Panoptička kontrola disciplinskog društva djelovala je kroz linearnu perspektivu pogleda iz centralnog tornja. Zatvorenici se nisu međusobno vidjeli, niti su primijetili čuvara, a bilo bi im draže da nisu promatrani kako bi imali više slobode. Međutim, digitalna panoptika gubi svoj perspektivistički karakter: u kibernetičkoj matrici svatko vidi svakog te se izlaže pogledima drugih. Nestaje jedina kontrolna točka koju je imao analogni pogled: sada se promatra iz svih kutova. No, kontrola se nastavlja na drugi način i bit će još učinkovitija jer svaka osoba drugima pruža mogućnost da njihova privatnost bude viđena, generirajući uzajaman nadzor. Taj potpuni pregled “degradira transparentno društvo i pretvara ga u društvo kontrole”, napisao je filozof. (…) Esej Društvo transparentnosti završava mišlju da se svijet razvija u veliku panoptiku gdje ni jedan zid ne razdvaja unutrašnjost od vanjštine. | Entry #24521 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
4 | 0 | 1 x2 | 2 x1 |
|